Kada sam zatrudnjela, na prvom 3D ultrazvuku rekli su nam da ćemo imati blizance. Muž i ja bili smo pomalo iznenađeni tom viješću.
To je tako teško. Najstarijem djetetu je 10 godina, a mi smo se odlučili za još jednog dječaka, a ispalo je da su dva. Ali, što je tu je, odgajat ćemo još dvoje. Uostalom, to je prekrasno!
U bolnici sam uvijek pitala doktora: “Je li sve u redu? Čini mi se da se samo jedan miče.” Ali doktori su uvijek odgovarali: “Sve je u redu.” Na moj rođendan došli su roditelji i sestre. Sjedili smo, slavili.
Otišla se sama odmoriti. Sljedećeg jutra, rano, otrčala sam do muža i rekla: “Vozi me u rodilište.” Dovezao me, i za sat vremena rodila sam trojke. Moj porod su primala dva doktora. Uzeli su dvoje djece i otišli. Odjednom, čujem vikanje: “Stanite!” Vikali su na sav glas u rodilištu. Doktor se vratio s dvije bebe, i sami su bili zbunjeni. Kad sam ih pogledala, bili su u šoku: odakle još jedno dijete?
Nakon nekog vremena, dali su mi telefon i rekli: “Nazovi muža. Sada si i sama u šoku, da ga ne preplašiš, mi ćemo ti diktirati, a ti govori”.
Uzimam telefon i kažem: “Mišo, ako si za volanom, stani.” On odpověděl: “Kod kuće sam.”
Kažem mu: “Onda sjedni.” On sjedne, a já kažem: “Rodila sam, sve je u redu.” Na pita: “I tko se rodio?” Odpovězte: “Dva sinčića i kćerkica.” Minuta tišine, a zatim glasan smijeh, i kaže: “Gdje su dvojica, tu je i treći.”
Donijeli su mi moju troje djece; to je bilo nezaboravno.
